Uvod u kablove za napajanje

Električni kablovi su u upotrebi više od jednog veka. Godine 1879. američki izumitelj TA Edison stvorio je kabel omotavanjem jute oko bakrenih šipki, umetanjem sklopa u željezne cijevi i popunjavanjem prostora asfaltnom mješavinom; instalirao je ovaj kabl u Njujorku, pionirski podzemni prenos električne energije. Sljedeće godine, britanski pronalazač Callender razvio je kablove za napajanje izolovane asfaltom-impregniranim papirom. Godine 1889., SZ Ferranti (UK) je instalirao 10 kV uljem-impregniran papirom- kabl između Londona i Deptforda. Do 1908. godine u Velikoj Britaniji je uspostavljena kablovska mreža od 20 kV, a primjena energetskih kablova postala je sve raširenija. Njemačka je 1911. godine instalirala 60 kV visokonaponski-kabl, što je označilo početak-razvoja visokonaponskih kablova. Godine 1913. njemački inženjer M. Höchstädter razvio je "Hochstädter" kabel (sa individualnom faznom zaštitom); ova inovacija je poboljšala unutrašnju distribuciju električnog polja i eliminisala tangencijalno naprezanje na površini izolacije, što predstavlja prekretnicu u evoluciji energetskih kablova. 1952. godine, Švedska je instalirala 380 kV ekstra{27}}visoki-kabl (EHV) u sjevernoj elektrani, realizirajući praktičnu primjenu EHV kablova. Do 1980-ih, proizvedeni su ultra{31}}kablovi-napona visokog napona (UHV) na 1.100 kV i 1.200 kV.